Sve boje kvantne zapletenosti. Od mita o Platonovoj ¿pilji, preko sinkronosti Carla Junga, do holografskog svemira Davida Bohma.

Knjiga je podijeljena u tri dijela. U prvom dijelu (Intuicije) autor se bavi najrelevantnijim hipotezama o laznoj stvarnosti uočljivog svijeta. Veliki mislioci predvidjeli su postojanje razine svijesti koja nadilazi materiju. Ovu ideju nalazimo u Platonovom "Mit o spilji", u Berkeleyevoj "Nematerijalističkoj teoriji", a također i u "Psihologiji forme" (Gestaltpsychologie). Najautoritativniji izvor lezi u radovima o "kolektivnoj podsvijesti" i o "Teoriji sinkroniciteta" Carla Junga.

U drugom dijelu (Potvrde) autor na elementaran, ali detaljan način opisuje put kvantne fizike, od eksperimenta Thomas Young-a s barijerom s dva proreza do fenomena superpozicije stanja i kvantne korelacije. Kroz ove privilegirane ključeve moguce je razumjeti kvantnu zapletenost. U trecem dijelu (Perspektive) autor opisuje teorije koje je David Bohm razvio o "kvantnom potencijalu" o "implicitnom svemiru i eksplicitnom svemiru" i o holografskoj viziji kozmosa. Sve se objasnjava apsolutnom jednostavnoscu, bez upotrebe matematičkih formula i uz pomoc mnogih ilustracija.

Čovječanstvo je od svog podrijetla zeljelo istraziti podrijetlo i sastav stvari, otkriti njihovo funkcioniranje i njihovu intimnu svrhu.

Univerzalno koristena metoda je rasčlanjivanje predmeta na sve manje dijelove, a zatim njihova analiza pomocu svih mogucih tehnika, od vizualnog istrazivanja do kemijskih reakcija. To se događa i danas. Primjerice, ako znanstvenik zeli otkriti kemijsku i fizičku strukturu granitne kocke, rastavit ce je na sve manje dijelove dok se ne podijeli na pojedinačne atome.

Međutim, ako sam znanstvenik zeli istraziti pojedine čestice koje čine atom, primit ce nevjerojatno iznenađenje. Granitna kocka ponasa se poput kocke leda. Znanstvenik vidi materiju koja postaje magla, isparava, nestaje među prstima. Čvrsta tvar postaje energija koja vibrira.

Pojedinačne čestice pretvaraju se u fluktuirajuce valove bez ikakve čvrste tjelesnosti.

Na subatomskoj razini, materija vise nije čvrsta tvar, ona postaje nesto drugačije.

Elementarne čestice nas varaju. Izgledaju poput čvrstih točkica ako ih netko promatra, ali ponasaju se poput vibracijskih valova kad ih se ne promatra.

Atomi praktički sadrze samo vakuum.

Na povrsini vjerujemo da materiju mozemo dodirivati, vagati, manipulirati i mjeriti. Ali, u svom najintimnijem sastavu, materija postaje mreskanje praznine, energije, informacija, vala ili vibracija. Ono sto nam se čini čvrstim materijalom, u svojoj najintimnijoj biti vise nije čvrst materijal.

U ovom je trenutku jasno da vise ne mozemo govoriti o jednoj stvarnosti. Ovisno o razinama promatranja, od krajnje malih do beskrajno velikih, postoje mnoge stvarnosti, sve različite, ali sve apsolutno istinite.

Ili, mozda, postoje mnogi aspekti vise stvarnosti, jos uvijek nepoznati. Sve filozofije i religije uvijek su pretpostavljale da "zona duha" nadilazi materiju; međutim, nitko nikada nije uspio pruziti dokaze o njegovom postojanju. Danas kvantna fizika otvara ogroman prozor na vidike koje do proslog stoljeca nismo mogli ni zamisliti. Potvrde potječu od uspjesno izvedenih pokusa, posebno onih koji se odnose na fenomen kvantne zapletenosti.

Danas znamo da postoji razina stvarnosti koja vise nije podlozna ograničenjima Newtonove fizike. Fizika materije vise nije dovoljna za opisivanje svemira.