Stroj za maglu

"Onoga jutra kad je sve počelo bila je magla. Povijala se oko mene dok sam brzim koracima grabio pokraj autoputa, vrebajuci priliku da ga pretrčim. Iz magle su izranjali osobni automobili onih koji počinju raditi u sedam, kamioni u tranzitu, kombiji sto razvoze robu po trgovinama, a ja sam zastajkivao, zadihan, usplahiren, udisuci opori miris vlage, i osvrtao se lijevo i desno, ne usuđujuci se prijeci. Osjecao sam kako mi se zeludac steze, jer od nervoze nisam uspio ni doručkovati, i stalno sam pipkao po dzepovima i zavirivao u torbu, provjeravajuci jesam li sve ponio. Dobro se sjecam svakoga trenutka toga jutra, i sjecam se da sam čak bio osobito razočaran time sto je magla, jer sam dan koji je upravo započinjao, mastajuci o njemu dugo unaprijed, zamisljao sasvim drugačije. U posebnome raspolozenju u kakvom sam bio, gotovo da sam tu maglu protumačio kao predznak, kao nesto simbolično u vrlo losem smislu te riječi."